NA VAMA JE DA VJERUJETE
Area-57
Dobrodošli!
Dobrodošli na AreA 57 blog! Za pregled svih tema,molimo posjetite ARHIVU.---->
Blog
ponedjeljak, rujan 13, 2010
Iako živimo u svijetu politike,ekonomije i telekomunikacija,moramo priznati da nas ponekad uhvati osjecaj da postoji jos nesto o cemu se ne govori na televiziji i sto nije svakidasnja i opcenita tema razgovora.Nesto sto golica nasu mastu i za cime su u potragu krenuli mnogi a vratilo ih se malo.Predstavljam vam svijet cudovista i poneku informaciju o njima jer ipak,oni su ti koji izbjegavaju nas a ne mi njih.

JETI-Snježni čovjek

Stope koje krivudaju po ovim stranicama prešle su s visokih vrhova Himalaja, planina Gruzije i od sjeverozapada Ameri­ ke i Kanade u maštu tisuća znanstvenika, zoologa, alpinista i cirkusanata kojih je san da pronađu »izgubljenu kariku« — majmu­ nolikog čovjeka iz bezbrojnih čudesnih priča. Pri tome su ti tragovi zgnječili mnoge uglede, pokrenuli velike ekspedicije i istopili imetke inače oštroumnih poslovnih ljudi.

 

Nazivi tog tajnovitog bića tema su najnevjerojatnijih priča:grozan snježni čovjek«, »Bigfoot« (nožurina, divovska noga), ruski »planinski čovjek«, a njegovi opisi pripadaju svijetu dječjih bajki: visok sedam, osam, devet stopa (oko 3 metra),opaka lica,dovoljno jak da zadavi odraslo govedo ili pak dovoljno brz da stigne čovjeka,psa ili pak konja,napada mlade djevojke i toljagom ubija muškarce.

S druge strane, lord Hunt, vođa ekspedicije koja je osvojila Mount Everest, vjeruje da takvo biće možda postoji. Još godine 1978. on i žena našli su i snimili na Himalajama uvjerljive tragove.

 jeti

U Americi, dr Grover Krantz s Washingtonskog sveu­ čilišta također je uvjeren da Bigfoot ili sasquatch, kako ga nazivaju sjevernoame- rički Indijanci, postoji. Godine 1978. sveu­ čilište British Columbije organiziralo je akademsku konferenciju na kojoj je iznijeto trideset i pet odvojenih analitičkih i spektakularnih radova sa sveučilišta iz cijelog svijeta.U Sovjetskom Savezu cijela je katedra u Tbilisiju u Gruziji posvećena potrazi za neandertalskim »planinskim čovjekom«. S vremena na vrijeme iz Kine izvještavaju kako su kineski vojnici u Tibetu ustrijelili i pojeli snježnog čovjeka. U divljini s obje strane gorja Cascade — koje se pruža uz obalu Tihog oceana, od Kanade kroz države Washington i Oregon — sada stiže na stotine izvještaja o susretu s Bigfootom ili sasquatchom.

1979. jedna britanska ekspedicija, koja je osvojila vrh od 4520 metara u Himalajama, pronašla je u Hinken Valleyju1979. jedna britanska ekspedicija, koja je osvojila vrh od 4520 metara u Himalajama, pronašla je u Hinken Valleyju prvi put jasne tragove i čula glasanje nalik na vrištanje.

Glavni penjač, vođa ekspedicije, John Edwards je rekao:Ima čvrstih dokaza da se u Himalajama nalazi biće nama jos nepoznato.Jedan trag koji smo našli bio je vrlo jasan i mislim da će se pokazati da su naši snimci dosad najbolji. Štoviše, čuli smo taj tanak vrisak za koji je naš Šerpa tvrdio da je jetijev.

Premda većina zoologa ismijava pomi­ sao da može postojati neotkriveno čovjeko- liko biće, izgubljen članak u evolucijskom lancu, upravo je veliki zoolog Charles Darwin dao teoretsku osnovu na kojoj su gradili mnogi lovci na jetija. Osobito se u SSSR-u smatra da Darwinova* teorija evolucije podrazumijeva izgubljeni članak a goleme neistražene planine sovjet­ske centralne Azije mogu pružiti savršeno skrovište biću koje se plaši ljudskog roda.

Otisci stopala su, nedvojbeno, zanimlji­vi. Premda su zapadnjaci još 1887. izvijestili o prvim tragovima, a nakon toga ponovo 1921. neki britanski oficir, koji ih je vidio na 6400 metara na Everestu, pravi su izazov njihovi snimci. Prve je 1937. snimio F. S. Smythe, na visini od 5000 metara. Snimci Erica Shiptona — s cepinom pažljivo položenim uz otisak da bi se usporedile veličine — pokrenuli su ozbiljnu potragu.

 

Godine 1972. su McNeely i Cronin, iz jedne američke ekspedicije, našli tragove dovolj­ no jasne i oštre da se naprave gipsani odljevi. Iduće je godine lord Hunt također naišao na tragove i snimio ih; na njegovim snimcima iz 1978. vide se goleme stope— 35,5 cm duge i 17,7 cm široke.U predavanju Kraljevskom geografskom dru­ štvu u Londonu lord Hunt je rekao: Nalazili smo se u postranoj dolini ispod Everesta. Bilo je kasno, smrkavalo se, kad smo žena i ja naišli na tragove.Bili su uistinu svježi, rekao bih čak napravljeni tog istog dana. Na toj prilično strmoj planini snijeg je bio dubok, a stvorenje teško, jer je probilo tvrdu ledenu koru po kojoj smo mi hodali a da uopće nismo ostavili tragove.

 

Bigfoot

bigfoot


Dok je svijet više-manje prestao vjerovati u eventualno postojanje tajanstvenog bigfoota, jedan američki istraitelj uporno istražuje dalje, uvjeren u njegovo postojanje. Kriptozoolog sa Državnog univerziteta u Idaho-u, Jeffrey Meldrum smatra da serioznom naukom može dokazati postojanje bigfoota. Ostali istražitelji na njega reagiraju uglavnom podsmjehom. Njegov komentar je da skeptici u svojim foteljama ustvari i nemaju pojma koliko se dokaza u prilog postojanju bigfoota vani može pronaći. Naime,istražitelj je zajedno sa nekoliko istomišljenika krenuo u ekspediciju na kanadsku rijeku Snelgrove. Tamo su kampirali u ribarskoj kolibi u kojoj su bili svjedoci misterioznih događaja. Navodno ih je navečer neko gađao kamenjem pri čemu je režao. Budući da medvjed nije u stanju šapama gađati tako ciljano kamenjem, njega su kao mogućeg napadača odmah isključili. Na ovu priču je ostatak svijeta reagirao šalom, a naravno i ostali istražitelji. Sljedeći dokazi na koje se istražitelj oslanja su stope u blatu veličine 61 kojih ima na pretek. Dok jedni opet smatraju da se i ovdje radi o namještaljci, Meldrum je ponovo ubjeđen u vjerodostojnost ovih dokaza. Argument kojim se koristi je da je mogućnost zavjere krivotvoritelja veoma mala zbog velikog područja na kojem se već decenijama koordinirano pojavljuju ovi otisci. Ali i Indijanci su se u ovom području već ranije plašili dlakavog stvorenja koje su nazvali 'Sasquatch'. Također naučnik tvrdi da su neki od otisaka toliko jasni da bi za krivotvorenje jednog takvog otiska bilo potrebno ekstremno dobro poznavanje dinamike stopala i rastezljivosti prstiju. Očito je da smatra da toliki trud niko ne bi uložio u krivotvorenje otisaka stvorenja poznatog pod nazivom bigfoot. Meldrum čak ima i teoriju prema kojoj je bigfoot došao u područje sjeverne Amerike i Kanade iz Azije. Navodno je džinovski majmun Gigantopithecus prije 13000 do 14000 godina došao preko kopnenog mosta po imenu Beringija (Beringov prolaz) iz Azije preko kojeg su ustvari i prvi ljudi naselili Ameriku. Iako je moderna nauka pobila sve druge dokaze koji su se nekada smatrali vjerodostojnima, Meldrum se i dalje trudi da dokaže ovu priču koja sve više prelazi u legendu. Teško je povjerovati da je lavina pokrenuta oko bigfoota u Americi pokrenuta filmom koji se u kinima vrtio 1967. godine. Naime, amaterski snimak jahača rodea Roberta Pattersona prikazuje ogromno dlakavo stvorenje kako nekoliko sekundi opušteno hoda šumskim putićem. Čak i na samrti se 1972. godine Patterson kleo u vjerodostojnost ovog snimka. Maldrum je angažirao stručnjake za specijalne efekte koncerna Walt Disney te specijaliste za pokrete. Zaključak je bio da se nijedan čovjek u kostimu majmuna ne može kretati na takav način.

 

 

 

 

Sasquatch

 sasquatch
Unatoč kontroverznom bigfootu, vrlo je velika vjerojatnost da je njegov kanadski dvojnik
sasquatch doista nesporna tajanstvena životinja. Tu već nekoliko stoljeća postoji
domorodačka predaja o tom stvorenju, kao i njegovo ime, a postoje i neki intrigantni
predmeti koji su povezani s tim narodnim pričama. Medu njih spada i maska sasquatcha
koja je izrezbarena iz crvene cedrovine i potječe iz 1850. – 1870., a nosili su je ljudi iz
plemena Niska, ogranka plemena Tshimshian u Britanskoj Kolumbiji. Maska se sada čuva
u muzeju Harcard University's Peabody i najstarija je poznata kanadska maska
sasquatcha. Uspoređujući je s opisima očevidaca koji su vidjeli stvorenje, čini se i da je
najrealističnija, ostale su maske iz ovog područja više stilizirane.
Ova tri misteriozna humanoida yeti, bigfoot i sasquatch danas još uvijek postoje bez
dokaza o tome dali su zaista tu. Da li je legenda o njima stvarna ili je to sve samo
prevara koja traje već stoljećima, to ce pokazati samo buduća istraživanja.

 

 

Nessie

Postoji mnogo priča o raznim zločestim ili tajanstvenim čudovištima koja vrebaju na ljude ispod površine vode. Jedna od najpoznatijih je i Nessie, popularno čudovište iz škotskog jezera Loch Ness. Zbog mnogih legenda koje kruže, čak i fotografija na kojima se nadzire neko neobično biće (no pitanje je što je to na slici), jezero su već mnogo puta 'pročešljavali' znanstvenici, no nikad nisu susreli Nessie. To bi bilo nemoguće i u totalno mračnoj i mutnoj dubini od 150, a kamoli 330 metara, što je najveća dubina tog jezera.

nessie

Nessie se opisuje kao životinja tijela dugog čak 10 metara i četiri peraje te dugim vratom s malenom glavom. Lokalni stanovnici oduvijek su vjerovali u Nessie, a to je biće postalo popularno i svijetu nakon 1933, kada je Nessie navodno imala trenutak loše volje i živčano repom šamarala po površini vode, i to pred očima vlasnika hotela Johna Mackaya i njegove žene.
Neki znanstvenici smatraju da možda zaista postoje neke takve životinje, starudije iz obitelji plesiosaura koji su izumrli prije sedam milijuna godina, no koji su možda nekim slučajem ostali i preživjeli u jezeru nakon što je ono odsječeno od mora na kraju ledenog doba. Međutim, možda je zanimljivija činjenica da je, kad je John Mackay prvi put vidio Nessie, prije toga minirano područje s kamenjem koje je palo u jezero i na bujnu višestoljetnu vegetaciju pored jezera, što je mnoge životinje učinilo nesretnim beskućnicima.

 

 

 

Tasmanijsko čudovište

 
Prije nekih 45 godina na mirnoj tasmanijskoj obali ljude je iznenadila divovska lešina kita. Kada je došla obalna straža, jedna policajka je shvatila da to ipak nije baš neki kit. Pozvala je lokalnog oceanologa T. Mayersa koji je već nakon nekoliko sekundi promatranja ustvrdio da to sigurno nije neka poznata životinja.

Ubrzo su došli i znanstvenici National Geographica koji su snimali reportažu u blizini. Oni su također se složili oko toga da to nije neka poznata životinja. Nakon tjedan dana su obavljene mnoge pretrage i obdukcije ali zbog raspada tkiva nisu bila moguća daljnja istraživanja.

Znanstvenici su mogli jedino promatrati kako se truplo raspada. To truplo je postalo i ostalo misterijem do danas. Punih 40 godina znanstvenici su diskutirali o truplu bez da su imali truplo. Ali 1998. godine događa se preokret. Dojavljeno je da se u tasmaniji nasukalo neko biće koje izgleda poput kita sa nogama i perajama. Dok su znanstvenici stigli na mjesto događaja u Tasmaniji “kit” je uginuo i počele su ga izjedati kojekakve životinjice.

Svejedno je bilo u boljem stanju nego ono od prije 40 godina. Bio je 5 metara dug a 2 metra širok, te je težio preko 4 tone. Bio je prekriven rijetkim bijelim dlačicama, a mozak mu se sastojao od 4 režnja. Zoolozi su ga smatrali primitivnim oblikom kita, dok su neki tvrdili da je to napredniji oblik riba ili gmazova iz dubina.

Sve je ostalo na tome dok se nisu umiješali ufolozi. Oni su na jednoj konferenciji izreklli mogućnost da je to truplo nekakvog izvanzemaljca, anime u tom području, zbog magnetske anomalije, je zabilježen velik broj pada nepoznatih objekata.

 

Pakao u dubinama

Ako ni površina Zemlje nije još sasvim istražena, onda to pogotovo nisu ni golemi oceani neiscrpnih dubina. Ako ćemo vjerovati mnogim pričama i opisima, ondje dolje mora biti strašno: pakao u zemaljskim dubinama oceana. I to nije nipošto samo pomorska mašta koja govori o čudovištima, golemim glavonošcima ili silnim morskim zmijama koje vuku brodove u dubinu. Većina izvještača dala je svoje izjave pod prisegom. A većina znanstvenika vjerovala im je.

Gdje je ostala "Monongahela"?
Ispred otočja Galapagos u Tihom oceanu dva američka kitolovca jedrila su jedan uz drugoga. Jedan od brodova, Monongahela, poslao je tri čamca jer je kapetan mislio da je otkrio kita. No navodni kit bio je sivosmeđi gmaz dugačak 50-ak metara. Posada drugog broda, Rebecce Sims, promatrala je očajničku borbu između kitolovaca i nepoznatog bića. Kad su kitolovci napokon harpunima ubili gmaza, dva od triju čamaca bila su potopljena. Čudovište je izvučeno na palubu gdje mu je kapetan dao odrezati glavu. Zatim su krenuli na put kući, no posada ni brod nikad više nisu bili viđeni.

Zašto je tako jako zaudaralo?
U ožujku 1962. petorica ronioca američkog zrakoplovstva veslala su u čamcu pet milja ispred obale Floride u gustoj magli. Odjednom su osjetili smrad koji je izazivao gađenje. Nekoliko sekundi kasnije nad njih se nadvi899la, kako je kasnije ispričao jedini preživjeli koji je i sam bio iskasapljen, golema glava i vrat. Čamac se prevrnuo, a ronioci su se bacili u more. Jednog za drugim su lovili krakovi i vuklo ih u dubinu. Posljednjeg je gotovo progutalo ali kada je pukla boca sa kisikom pustilo ga je. Našao ga je istraživački brod National Geographica koji je kako su mislili slijedili veoma brzog kita. Ronioc je sutradan preminuo. Rana mu se inficirala od nepoznate sluzi.

Što je Plinije znao?
U pričama o morskim čudovištima neprestano se pojavljuje užasan smrad. Rimski pisac Plinije, koji je tako dojmljivo opisao propast pompeja, napisao je otprilike ovako: "Ni jedna životinja u vodi ne smrdi tako strašno i ne ubija čavijeka na okrutniji način od polipa. Ako napadne brodolomce ili plivače, priljubi se čvrsto uz njih svojim brojnim sisaljkama i vuče ih u dubinu."
Najveća poznata hobotnica bila je dugačka 30 metara, a njezini krakovi imali su projer od 35 cm. No u dubini zacjelo ima i mnogo većih primjeraka. Na koži kitova je pronađeno mnoštvo ožiljaka velikih polipa a u želudcu jednog od njih je pronađen komadić kraka koji je u promjeru bio 85 cm!

 

 

Kraken

 kraken

Za svoja djela dvojica prirodnjaka najvjerojatnije su koristili jednu, u njihovo vrijeme, veoma omiljenu legendu o moćnom krakenu, čudovištu sjevernih mora. Legendu je, izgleda, prvi lansirao biskup Erick Pontopidan iz Bergena, kojemu su ribari, cesto pričali o dramatičnim susretima s “najopakijom i najvećom morskom nemani na svijetu”.
Prema jednoj verziji, kraken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih živahnih očiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbarušena kosa (ili griva), a prema drugoj, radilo se o mnogokrakom džinovskom čudovištu, koje je presretalo i napadalo cak i najveće nordijske ribarske brodove. Kraken je, navodno, bio više nogo fascinantnih dimenzija. Njegova dužina iznosila je više od šezdeset metara, a širina trupla preko šest metara. Isključivo se hranio - kitovima, razbijao i uništavao ribarske brodice i borio se s jedrenjacima! Njegovo pojavljivanje prediskazivalo je dolazak “teških vremena” - nagovještavao je nesreće i ratove, što i nije čudo, jer ih je u tom dobu bilo na pretek!
Sve skupa, kraken je bio strah i trepet sjevera, ali su Magnuss i Gessner u svojim zanimljivim djelima, ipak, najviše prostora posvetili čudovišnoj morskoj zmiji za koju su tvrdili da bi mogla biti duga cak i punih dvjesto metara. Morska ala je imala gipko pršljenasto tijelo, prekriveno svjetlucavim ljuskama, između kojih su navodno izbijale rijetke dlake. Kada bi se ukazala iznad zapjenušale morske površine, sve što bi upamtili izbezumljeni ribari i moreplovci bile su blještave oči plamenocrvene boje!

"Bila je široka kao brod!..."
Upravo je takav opis morskog čudovišta dao kapetan Lorence van Veria, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norveških obala. Slično stvorenje, čudovišnih dimenzija, opisao je i misionar Hans Egede. Pojavilo se nenadano dok je plovio vodama oko Grenlanda: “Bilo je široko kao brod, a dugo više od tri brodske dužine!” - zabilježio je u svoj dnevnik Hans Egede. Morska je zmija, prema tvrdnjama Magnussa i Gessnera, svoje žrtve najčešće napadala u noćima punog mjeseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomeći ih i odvlačeći u mračne morske dubinu zajedno s njihovim zlosretnim posadama. Međutim, ono što suvremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i čudovišna veličina morskih ala, već tvrdnja da su njihova tijela bila pršljenast. To, naime, kada su u pitanju živa bića jednostavno nije - anatomski moguće!
Da li i danas u mračnim i tajanstvenim morskim dubinama žive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg vijeka? Šta je istina o “Oktopussu giganteusu”, ogromnoj lignji koja se u prošlosti pojavljivala u raznim, najčešće, južnim morima, napadajući cak i jedrenjake, lomeći im jedra i odvlačeći ih na morsko dno?
Postoje li i danas morska čudovišta?

 

Likantropija

lycan


Likantropi...priča je vjerojatno stara koliko i ljudska rasa. Svijet je pun legendi o 'onima koji mijenjaju oblik'. Vukodlaci su otporni na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno oštete srce ili mozak (npr. pomanjkanje kisika).
Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao čovjek. To objašnjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava. Postoje više načina da se postane vukodlak: magičnim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta. U nekim slučajevima sposobnost mijenjanja oblika može biti kontrolirana. To se najčešće izvodi talismanima ili nekim prirodnim napitcima. No transformacija većinom dolazi neredovito.
Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za mesom.
Po ovome vidimo da su naši preci čvrsto vjerovali u likantropiju. 1886 godine R. L. Stevenson piše knjigu o Vukodlacima (Dr. Jekyl i Mr. Hyde), u ovome stoljeću ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i priča za malu djecu. To je razmišljanje koje nam pomaže da mirno odemo spavati, ali da li je istinito?
Našoj su generaciji od početka pričali da takva stvorenja ne postoje. No te su legende morale početi od nečega. To 'nešto' je sigurno izobličeno i preuveličano kroz stoljeća, ali koliko god to bilo beznačajno ostaje činjenica da današnje društvo u to ne vjeruje. Novine već pola stoljeća pišu o nestalim ljudima ili nerazjašnjenim ubojstvima. Kako bi policija reagirala da im javite da ste vidjeli vukodlaka ili čak vuka u gradu? Smijala bi vam se...
1887. 9. u Londonu su nestala dva čovjeka, braća koja su se vraćala iz kafića kući. Svjedok je vidio kako u malu uličicu za njima ulazi čovjek u dugom kaputu. Ubrzo su se začuli krikovi i režanje. Nakon samo minutu iz ulice je istrčao enormno velik vuk s lešem u raljama kojeg je vukao po blatu ostavljajući krvav trag. Svjedok se uplašio i istrčao van po policiju. Dok su se vratili nestao je i drugi leš (ako je i postojao) te je policija sve proglasila prevarom.
Samo 1900. na području Europe je nestalo oko 200 000 ljudi.
Od 1990. do 1998. samo u SAD je nestalo ili bilo 10 000 000 neriješenih ubojstava...
Ali zasigurno je najpoznatiji slučaj onaj iz Oklahome, 1995. kada su policajci uhvatili osumnjičenog za ubojstvo prolaznika. U njegovom stanu je pronađen ostatak leša (leđa i kosti), posvuda je bilo krvi i tragova borbe ali i otisaka stopala psa. Pas nikad nije pronađen a mladić je osuđen na doživotan zatvor zbog ubojstva. Nakon tri tjedna u zatvoru u samici, čuvari su čuli režanje i lavež. U ćeliji je bio vuk! Kada su ga htjeli smiriti napao ih je i čuvari su ga u samoobrani upucali. Leš vuka su bacili u rijeku. Nisu uspjeli kako je vuk dospio unutra niti kako je M. Tucker pobjegao. Nakon mjesec dana nizvodno je pronađen leš M. Tuckera. Bio je ustreljen.
Gledajte filmove, maštajte ali i pogledajte sve sa druge strane. Pogledajte oko sebe...

 

Mothman

mothman


1966. godine uz Point Pleasant-u, u zapadnoj Virginiji, nakon brojnih viđanja NLO-a, viđeno je neobično stvorenje. Opisan je kao 1.5 do 2 metara visok, sive boje, sa krilima i bez glave, sa crvenim očima na trupu.Viđen je kako leti nebom brzinom  (procijenjenom) od 200 km/h.Dok leti emitira visoko-frekventivni kreštavi zvuk.Smrti malih životinja i ljubimaca pripisane su njemu. Ne baš čisto vidljiv, no opet definiran kao da je ljudskog oblika, stajao je lik na sredini ceste pred ženom koja je vozila svog oca po Ruti 2 u lovištu "Chief Cornstalk" u Zapadnoj Virginiji 1960. ili 61. Kako su se približili, vozačica je usporila. Prestrašeni svjedoci uočili su da siva je siva utvara mnogo veća od čovjeka. Vozačica je kasnije ispričala što se dogodilo sljedeće. Par krila raširilo mu se iza leđa i praktički popunila cijelu cestu. Izgledalo je poput malog aviona. Nakon toga je poletjelo i nestalo za sekundu. Oboje su bili prestravljeni. Nagazila je na gas i odjurila.Razgovarali su o tome da li bi trebali kome reći to ili ne. Tko bi im vjerovao? Iako to nije znala, moguće je bila prva svjedokinja krilatog bića kasnije nazvanog "Mothman", koje je kasne 1966 mučio područje u Zapadnoj Virginiji zvano Point Pleasant. Prvi koji su ga vidjeli u to vrijeme su bila dva lokalna para; Gospodin i Gospođa Scarberry i Gospodin i Gospođa Steve Mallete. Kasno u ponoć 15. studenog prolazili su kroz "TNT- područje" gdje je bila napuštena tvornica exploziva iz rata. Kad su prolazili staru tvornicu generatora, vidjeli su dva svijetlo crvena kruga koji su izgledali kao oči. Kad su se krugovi pomakli, vidjeli su čovjekoliku figuru oko 2 metra visoku, sivkaste boje sa velikim raširenim krilima. Skakalo je po dvije noge. Roger, koji je vozio, brzo je skrenuo u sigurnom smjeru i velikom je brzinom odjurio. No vidjeli su to stvorenje, ili neko drugo, kako stoji kraj ceste i kad su prošli kraj  nje raširila je krila i počela ih slijediti. Iako su ubrzali do 200 km/h, "ptica" ih je nastavila pratiti bez mahanja krilima. Gospođa Mallete čula je kreštanje "poput velikog miša" Kada su prijavili šerifu svoje iskustvo, vidio je da su prestravljeni i odvezao se do TNT- područja , no nije primijetio ništa neobično. Priča je bila objavljena i Point Pleasant je postao meta lovcima na čudovišta. Naoružani ljudi pročešljali su TNT područje, no nisu pronašli svoj plijen. Međutim, Morthman je još uvije bio u blizini; u noći 16. prosinca pojavio se Gospođi Marcelli Bennett koja je posjećivala prijatelje koji žive u TNT- području. Sjedila je u parkiranom automobilu kad je zamijetila lik u tami."Izgledalo je kao da leži dolje. Podiglo se polako sa zemlje. Ogromna siva stvar. Veća od čovjeka, sa strašnim svjetlećim crvenim očima." Kao i prijašnja dva para, i gospođa Bennett je, čini se bila hipnotizirana mothmanovim očima. Kad je stajala tamo nju u njezinu malenu kćer prijatelj je odvukao u kuću. Tijekom sljedećih dana, mnogi su tvrdili da su vidjeli Mothmana, ili su barem mislili. Najviše viđenja dogodilo se u studenom i prosincu 1966. tada je Mothman nestao.



 

 

Chupacabra

Ono što je nekada bilo samo biće iz priča srednjeameričkih stanovnika pretvorilo se zadnjih godina u pravu znanstvenu senzaciju. Naravno da su se našli oni poduzetniji koji su Chupacabru uspjeli pretvoriti i u ekonomsku senzaciju. Majice sa njegovim likom uspješno se prodaju po cijeni od 10$. Sve je počelo krajem 60-ih kada su primljeni prvi izvještaji o neobičnom predatoru koji je desetkovao stada ostavljajući iza sebe leševe koza, ovaca, kokošiju... ubijenih ugrizom u vrat. Tako je biće i dobilo naziv Chupacabra što znaci "goat sucker" ili kako bi se to nespretno reklo na našem, "sisać koza". Njegovo ponašanje i crvene oči su jedine zajedničke točke u kojima se slažu svi svjedoci. Neki smatraju da se radi o sivom gušteru jakih stražnjih nogu, oštrih zubi i jezika poput zmijskog. Drugi pak misle da je riječ o pernatom ili čak humanoidnom biću. Nakon 1995. broj slučajeva se naglo povećava. Osim iz Puerto Rica i Mexica, stizali su i iz New Yorka, New Jerseya, San Antonioa, San Franciscoa, Miamia ili čak iz Moskve.

Evo samo nekih od njih.

·  Početkom 70ih - Brownsville Texas. Rančer je pronašao ubijenog bika bez krvi, bez tragova predatora.

·  1994. - Puerto Rico. Nekoliko malih sivih bića čiji opis odgovara Chupacabri istjerali su stanari ispod kreveta u svojoj kući.

·  11. svibnja, 1995. - Orocovis. Pastir je pronašao šest ubijenih ovaca čija je krv potpuno isisana kroz tri rupice od ugriza na vratu.

·  21. ožujak, 1995. - Canavanas, Puerto Rico. Misteriozno je ubijeno 150 ovaca. Za smrt je okrivljen Chupacabra.

·  19. studeni, 1995. - Puerto Rico. Ovaj put Chupacabra je okrivljen da je zaklao desetine zečeva, purana, pasa, mačaka pa čak i konja. Viđen je u dva navrata. Jednom je odmah nestao bez traga, a drugi put je za sobom ostavio komad mesa pernate žrtve. Te je godine zabilježeno najviše slučajeva, a Chupacabra je okrivljen za preko 1000 ubijenih životinja, a čak su bili napadnuti i ljudi. Svaki puta su svjedoci tvrdili da je biće bilo slično majmunu koji nije ima rep. Oči su mu bile velike i crvene.

·  Ožujak, 1996. – Miami. Ubijeno 40 životinja.

·  Rujan, 2000. – Brazil. Nakon što mu je pobio dio stada seljak je uspio ubiti čudnu životinju. Bila je velika poput psa, a glava joj je bila slična bikovoj.

Porijeklo bića je za sada nepoznato. Jedna od vjerojatnih mogućnosti je da se radi o neuspješnom, ili uspješnom, genetskom inženjeringu. Za to se optužuju ili NASA-in ili vojni laboratoriji za istraživanja na životinjama koji se nalaze u luci Puerto Rico. Neki su spremni povjerovati da se radi o "mezimcima" iz svemira koje su zaboravili ili namjerno ostavili njihovi vanzemaljski vlasnici. To se opravdava čestim slučajevima kada se Chupacabra pojavljivao na područjima na kojima su prije toga viđeni NLO-i. Ako bi kombinirali ove dvije teorije, genetski inženjering i vanzemaljsko porijeklo dobijemo treću, još zanimljiviju. Zbog očiju, nosnica, sive boje i još nekih karakteristika mogli bi pretpostaviti da se radi o križancu greysa i nekog ovozemaljskog predatora. Mora se priznati da se ta teorija čini najmanje vjerojatnom, ali sigurno nije potpuno isključena. No, možda je to ipak samo još jedno od prirodnih stvorenja koje je tako dugo izbjegavalo očima znanstvenika.

 

 

 





area-57 @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 0
vote poll
Zanima me:
Misticizam
Ufologija
Okultizam
Zabranjena arheologija
Spiritizam
  
pollcode.com free polls

Shoutbox
20.11.2014. 18:05 :: Cerita Dewasa
kumpulan cerita dewasa terbaru dan terupdate
20.11.2014. 18:44 :: Cerita Dewasa
kumpulan cerita dewasa terbaru dan terupdate
21.11.2014. 7:27 :: kaos bandung distro 2014
pagi pagi oh indahnya
21.11.2014. 8:13 :: kaos bandung distro 2014
pagi pagi oh indahnya
21.11.2014. 17:53 :: huruf timbul bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 5:30 :: balon udara sewa bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 6:14 :: balon udara sewa bandung
pagi pagi oh indahnya
24.11.2014. 16:39 :: heloo
Informasi resep masakan
24.11.2014. 16:42 :: heloo
Informasi resep masakan
24.11.2014. 16:53 :: resep ayam goreng
Informasi resep masakan
24.11.2014. 16:56 :: resep ayam goreng
Informasi resep masakan
24.11.2014. 17:08 :: resep ayam goreng kalasan
Informasi resep masakan :)
24.11.2014. 17:10 :: resep ayam goreng kalasan
Informasi resep masakan :)
24.11.2014. 17:34 :: obat penambah sperma
good night
24.11.2014. 18:14 :: obat penambah sperma
good night
25.11.2014. 6:54 :: procomil spray
malam guy...
25.11.2014. 7:34 :: procomil spray
malam guy...
25.11.2014. 16:38 :: obat penambah mani
good nihgt
25.11.2014. 17:19 :: obat penambah mani
good nihgt
26.11.2014. 15:23 :: resep kue stik bawang
good night
26.11.2014. 15:38 :: resep kue lidah kucing
good night :)
26.11.2014. 15:41 :: resep kue lidah kucing
good night :)
Brojač posjeta
9247
 
Index.hr
Nema zapisa.